JA Bookshop - шаблон joomla Joomla

Četvrti po redu, roman Bekima Sejranovića „Tvoj sin Huckleberry Finn” donosi nam beskompromisnu životnu priču – surovu i iskrenu. Počev od plovidbe iz djetinjstva u svijetu knjige i Twaina, pa sve do sopstvene plovidbe, ali u jednom drugom vremenu i prostoru, pisac otvara nekoliko tematskih nivoa.

Plovidba rijekom Savom, od samog pokretanja motora “Savske bube”, pa sve do neostvarenog cilja – Crnog mora, kao da je metafora za život narativnog subjekta. Dječački san o riječnoj avanturi, sukobljavanje sa očinskim autoritetom, potraga za identitetom, maskulino sazrijevanje, vrijednost ljubavi, pisac nam donosi kroz obiman i kompleksan narativni tekst, u fabularnoj sadašnjosti, godine 2014.

Djetinjstvo kao avantura Twainovog junaka, u kojem uvijek nešto nedostaje, ali sa kojim ne želimo da se oprostimo, iz straha da odrastemo, i u ovom romanu, kao i prethodnim Sejranovićevim, javlja se kao nezaobilazna tema. Srdačnost i običnost onih sa kojima odrasta glavni junak, mentalitet i duh Brčkog, njegovog rodnog grada, bude u njemu najljepša sjećanja, živopisna i detaljna do svake izgovorene riječi, autentične psovke, kletve, jer govori baš o onima koje pamti kao posebnu, ili možda i jedinu svjetlost. Ipak, ta svjetlost ostala je negdje u retrovizoru života, oteta u jednoj drugoj dimenziji, onog trenutka kad se pisac otisnuo u svijet, ne bijeli, nego hladni, ili kako i sam kaže, najdosadniji na planeti, sjeverni norveški. Njih nema, kuća je zaključana ključem koji se izgubio u prolaznosti, ali ipak postoji želja da se praznina popuni, povratkom unuka, i sina, ono što je nekad davno, mržnjom i nasiljem rastavljeno, u početku rata u Bosni, najluđoj zemlji na svijetu, kako kaže ovaj Mister Nou. I kao da sa razočarenjem iz njega izlazi – ne treba ti zemlja kada imaš rijeku. Pita se kad je pravo vrijeme da se ostvari san iz djetinjstva, dječački, a da za njega nije kasno, kao što je zauvijek bilo kasno za Mešinog Ahmeda Nurudina. Ovo je priča o bosanskom Huckleberry Finu, koji iako ima četrdeset, a ne četrnaest, ne želi odrasti.

Ukalupljena, lokalna, bosanska, ali i regionalna problematika - Sin, Matorog, još jedna je relacija, nit sadržana u samom naslovu, koja čitaoca uvodi u još jedan svijet, svijet komplikovanog odnosa, koji se ne raspliće ni na posljednjem putovanju Matorog, koji ovaj put plovi sa sinom. Smrt ih prekida, ali ne u popravljanju onog što nije ni postojalo, nego u agoniji sa kojom se nose jedan pored drugog, obojica sa strahom, ali svaki na svoj način. Matori drsko, ali i ponosno, kakav je oduvijek bio, objašnjavujći sve teorijom Zen dualizma, sin – “pucajući se” sve više svojim “koktelima”. Matori je doputovao iz Australije na svoju posljednju plovidbu Savom, i krenuo zajedno sa sinom iz Brčkog do Crnog mora starim renoviranim brodom koji mu je kupio. Obojica zaustavljeni, Matori, otuđeni otac, na prvim kilometrima smrću u ribolovu, sin svim i svačim. 

Savski kolorit i “Savska buba” sa slučajnom posadom – pripovjedačem, Matorim i Crncem, a kasnije  Norvežaninom Petterom i Japancem Mokuom u ulozi snimatelja, poseban su narativni sloj. Putopis, pustolovno pripovijedanje, pokušaj ostvarenja dječačke književne avanture Marka Twaina, ovdje dobija autentičnu lokalnu priču sa spektrom likova, kako glavnih, tako i onih koje srećemo usput na tristotridesetšest stranica romana. Ipak, Twainov Huck kao simbol neukrotivog, slobodnog i dječačkog duha, ovdje prerasta u priču Bekimovog Hucka koji autodestruktivno bježi od sredovječnosti, odgovornosti, od samog sebe. Rijeka Sava, Brčko, Orašje, Dunav, Đerdap, klize i izmiču uporedo sa prizmom običnih, svakodnevnih ljudskih priča i likova, a koje Sejranović oblikuje veoma lucidno, sa određene vremenske, prostorne, ali i mentalitetom udaljene tačke. Život u Oslu, norveški mentalitet, ali i neka druga mjesta u koja ga je život odveo, učinili su da pisac kao povremeni povratnik koji nikada nije pokidao svoje korijenje, pripovijeda iz različitih i veoma zamršenih vizura koje se još više iskrivljuju, ali i kristališu kod ovog vlasnika nesesera sa raznim “bobicama” koji bjesomučno pravi “koktele”, ali i još jednu intimnu, ovisničku priču.

Pripovijeda i o ljubavi, neprežaljenoj, o najljepšoj igri Vilinog konjica koji je sletio i na njegovo rame, i svijetu izvan koji je odraz duše, a on motivisan ili upravo njom, ili bez nje isprazan i besmislen.

Intimna proza pisca prvog romana “Nigdje, niotkud” u ovom naslovu posvećenom ocu,”Tvoj sin, Hucklberry Fin” dobija svoj pravi smisao u gotovo katarzičnoj, autofikcionalnoj prozi, i zaokružuje cjelinu u tragičnoj i okrnjenoj priči jedne zemlje, o kojoj svjedoči ne Mississipi, nego rijeka Sava, “gdje je otplovio Huckleberry Finn, kad je prestao biti sin”.